Osjećajstezanja u grlu, predosjećaj da će se dogoditi nešto loše, ubrzanolupanje srca… Svi poznajemo strah i tjeskobu. No, kako je prevladati.
Tjeskoba je znak upozorenja, poput dimapožara, a kako biste je prevladali, potrebno je pronaći uzrok, mjestoizvora požara, i to čim prije jer posljedice mogu biti ozbiljne. No,ona nije uvijek loša ili štetna, javlja se u situacijama u kojimaopažamo ili osjećamo da nam nešto prijeti. Povremena, blaga tjeskobastavlja nas u obrambeni položaj, stimulira, korisna je u nekimsituacijama, primjerice prilikom polaganja ispita.
No, ako je dioosobnosti, načina razmišljanja ili karakterna crta, može izazvati nizneugodnih i štetnih posljedica. Mnogi ljudi žive s tjeskobom i strahom,nisu sposobni sklapati nova poznanstva upravo zbog straha odnepoznatog. U tom slučaju govorimo o poremećaju tjeskobe, što obuhvaćagrupu psihijatrijskih poremećaja koji paraliziraju i izazivaju strah.Pretpostavlja se da petina populacije barem povremeno iskusi neki odtih poremećaja.
Od poremećaja tjeskobe pati dvostruko više ženanego muškaraca. Ta je razlika možda posljedica odgoja, a neki jepripisuju hormonalnim promjenama. Predmenstrualni sindrom izazivatjeskobu, bijes, razdražljivost, tugu, baš kao i razdoblje menopauze,tijekom kojeg hormonalne promjene utječu na psihičko stanje i ponašanježene. No, bez obzira na životnu dob s kojom su povezane hormonalnepromjene, žene su sklonije razmišljanju, više proživljavaju ono što seoko njih događa, uživljavaju se u različite situacije. Kad se ženasuoči s nekim problemom za koji jasno ne vidi i ne zna rješenje, vrloće lako to biti izvor tjeskobe. No, pokušavajući riješiti problem, oneimaju veću sposobnost kontroliranja emocija, dok muškarci energijutroše pokušavajući riješiti problem.
Zašto se javlja
Sve one situacije koje nekome predstavljaju prijetnju mogu biti izvor tjeskobe:
* sve što prijeti tijelu: ugrožen život ili fizički integritet
*situacije koje izazivaju strah, poput putovanja zrakoplovom ili vožnjedizalom, suočavanje s bezopasnim životinjama, mnoštvo ljudi
* situacije procjene: osjećate da vas ljudi gledaju i procjenjuju, strahujete od mišljenja koje će steći o vama
*međuljudski odnosi i sukobi: situacije vrlo slične prethodnima, aliodnos je licem u lice s određenim sugovornikom, primjerice razgovorinasamo s nekom osobom, odlazak na sastanak, društveni skup, upoznavanjenove osobe; postoji mogućnost da ne budete shvaćeni, da budete odbijeni
* nove situacije: prvi dan na novom radnom mjestu može prouzročitijaku tjeskobu, strah od novih kolega, nesnalaženje u novom prostoru.
Kako reagira tijelo
Tijekom krize tjeskobe organizam reagira na tri razine:
*kognitivno-subjektivnoj – tjeskobu karakteriziraju osjećaji nelagode,zabrinutosti, pretjerane budnosti, napetosti, straha, nesigurnosti.Dolazi do gubitka kontrole i um ne može jasno razmišljati
* nafiziološkoj razini – javljaju se palpitacije, navale vrućine, ubrzanpuls, osjećaj gušenja, pritisak u grudima, mučnina, povraćanje,proljev, aerofagija, često mokrenje ili inkontinencija, mišićnanapetost, nesanica, erektilna disfunkcija
* na motoričkoj ividljivoj razini tjeskoba se očituje kao motorički nemir,hiperaktivnost, ponavljajuće kretnje, zamuckivanje, izbjegavanjesituacija koje izazivaju strah, konzumiranje jela i pića, pušenje,plač, grč lica.
Zašto neke pogađa više
Prije i tijekompolaganja nekog ispita neki su nervozni, ali se to jedva primjećuje.Drugi, pak, možda drhte cijelim tijelom, a srce im ubrzano lupa. Kadbismo im u tom trenutku izmjerili razinu tjeskobe, vjerojatno bi brojkepremašile prihvatljvu, dopuštenu gornju vrijednost. Ispit je isti, nosvatko reagira drugačije. Dakle, sve ovisi o tome kako tko tumači iprihvaća određenu situaciju. Ako nešto doživljava kao prijetnju tevjeruje da nema načina i ne zna kako se toj prijetnji suprotstaviti,reagira tjeskobom. Oni koji vjeruju da posljedice neće biti teške i dase s njima mogu u svakom slučaju suočiti, reagiraju s manje tjeskobe.
Također,može se dogoditi da ista osoba u istoj ili sličnoj situaciji jednomreagira hladnim znojenjem ili palpitacijama, a drugi put samo slegneramenima. Sve ovisi o subjektivnoj procjeni i trenutku.
Poremećaj ili napadaj tjeskobe?
Kojaje razlika između napadaja tjeskobe i poremećaja? Prvi se povezuje snekim konkretnim trenutkom ili činom koji može potaknuti napadtjeskobe, ali se ni u kojem slučaju ne gubi kontrola nad situacijom ine dolazi do blokade reakcija. U slučaju poremećaja tjeskobe, osoba nemože kontrolirati nervozu i tjeskobu. Ako se napadaji često ponavljaju,valja potražiti pomoć liječnika jer je to znak da nešto nije kakotreba.
Naučite je kontrolirati
Kad se javi napadajtjeskobe, važno je prepoznati uzroke, shvatiti što se događa.Potiskivanje ili omalovažavanje uzroka najgori je izbor, takvimpristupom povremeni napadaji mogu se pretvoriti u kroničnu tegobu kojamože ostaviti ozbiljne posljedice. Svaki problem koji identificiramo iosvijestimo čini se manji, postaje manja prijetnja, a prepoznavajućiga, lakše pronalazimo rješenje. No, nije dobro ni po svaku cijenu i štoprije pokušavati pronaći rješenje. Naime, u trenutku kad se javiproblem, zbog napetosti i nervoze, teže razmišljamo i, kako nepronalazimo izlaz iz određene situacije, postajemo još nervozniji.Potrebno je pustiti problem da "prenoći", smireno razmisliti i pronaćirješenje. A početnu nervozu i strah uspješno će smiriti bilo kojatehnika opuštanja. Bavljenje sportom, kao što su plivanje, joga,odlazak u šetnju ili neki hobi, mogu biti vrlo učinkovita pomoć.
Lijekovi u malom broju slučajeva
Zaliječnje napadaja tjeskobe tehnike opuštanja ponekad nisu dovoljne itada treba posegnuti za lijekovima. Najčešće se koriste anksiolitici,lijekovi što brzo ublažavaju simptome tjeskobe. Korisni su i uliječenju napadaja panike ili opsesija, no ne pomažu kontroliratitjeskobu, a uzimaju li se dulje vrijeme, mogu stvoriti ovisnost.Uzimanje lijekova mora biti pod nadzorom liječnika, a jednako kao štoih ne valja uzimati bez liječničke preporuke ne valja ni samovoljnoprekinuti terapiju.
