KLIMATSKE promjene posljednjih godina postale su nagle i česte, a mi osjetljiviji.
Sve više ljudi pozorno prati vremensku prognozu, želeći doznati kakvo ih vrijeme čeka, a uz to i kako će se sutra osjećati. Odgovore na ta pitanja daje bioprognoza, koja uz najavu vremenskih prilika opisuje i njihov utjecaj na zdravlje, raspoloženje, sposobnost koncentracije, kvalitetu spavanja, stanje kroničnih bolesnika, alergičara, astmatičara, srčanih bolesnika. Osobe osjetljive na klimatske promjene – meteorosenzibilne osobe, zbog stečenih ili urođenih čimbenika sklone su meteoropatiji (od grč. meteoros – visoko u zraku i pathos – bolest), zdravstvenim tegobama vezanima uz zbivanja u atmosferi.
Do meteoropatskih tegoba dolazi kada se poremeti ravnoteža impulsa koji u tijelu prenose kemijske tvari – neuroprijenosnici. Te tvari proizvode stanice živčanog sustava, dakle prisutne su u mozgu. Nepovoljni podražaji poput hladnoće, nedostatka svjetla, niskog tlaka zraka uzrokuju trenutni prekid te “struje” mozga. Poremećena ravnoteža kemijskih tvari odgovorna je za najčešće simptome depresivnih stanja poput glavobolje, umora, nesanice.
Tko osjeća promjene
Meteoropati su senzibilne osobe, sklone tjeskobi, osobe koje se teško prilagođavaju. Najčešće su to osobe starije životne dobi i djeca. Bez obzira na dob, meteoropatskim tegobama posebno su sklone osobe koje boluju od artroze, reumatskih bolesti, alergija, migrene. No, valja spomenuti da i stresne situacije povećavaju predispoziciju za tu vrstu tegoba.
Znanstvenici koji se bave proučavanjem meteoropatije imaju objašnjenje i za velik porast broja meteoropata koji se bilježi posljednjih godina. Prema njihovu mišljenju to je zato što više vremena provodimo u zatvorenom prostoru, ljeti rashlađenom klima-uređajima, a zimi pregrijanom. Naš prirodni sustav termoregulacije tjela, koji omogućava prilagođavanje na promjene iz okoliša, postupno je postao trom i manje učinkovit, prije svega zbog izostanka izravnog dodira s prirodom.
Najčešće meteoropatije su anemopatije poput sindroma juga, sindroma istočnog vjetra, sindroma toploga sjevernog vjetra; sindroma olujnog vremena, i sindroma ciklonalne fronte. Među tegobama spominje se i sekundarni meteoropatski sindrom, odnosno akutno pogoršanje stanja upalnih i degenerativnih kroničnih bolesti (otežano disanje astmatičara, bubrežni ili žučni napadaji i sl).
U zdravih, ali meteorosenzibilnih osoba općenito se nekoliko sati prije početka klimatskih promjena može javiti nemir, razdražljivost, nesanica, neuobičajena reaktivnost na minimalne podražaje iz okoliša, a meteorološki stres može prouzročiti slabost, apatiju, depresivnost ili hiperaktivnost.
