EUROPI se događa “sindrom Petra Pana”, dječaka koji nije htio odrasti,jer aktualni podaci pokazuju da svaki treći stanovnik zemalja EU27 urasponu od 25 do 34 godine živi s roditeljima, a to čini i svaka petažena.
Za europskim prosjekom ne zaostaje ni Hrvatska, jer je istraživanjeprovedeno 2007. pokazalo da čak 71 posto mladića i 50 posto djevojakaod 20 do 30 godina i dalje živi s roditeljima.
Južni model
Iako noviji podaci ne postoje, za pretpostaviti je da su te brojke uvrijeme opće krize i smanjene kupovne moći, kao i slabije prodajenekretnina, porasle.
I dok u zemljama Skandinavije bilježe izrazito malen broj mladihkoji ostaju u obiteljskom domu, novo istraživanje potvrdilo je tezu otzv. južnom demografskom modelu prema kojoj stanovnici Mediterana ibivših socijalističkih zemalja Europe (Grčka, Španjolska, Portugal,Slovenija, Slovačka, Hrvatska, Italija…) najdulje ostaju u rodnojkući, iako su razlozi za to različiti. U nekim se zemljama, poputHrvatske, radi o nemogućnosti rješavanja stambenog problema i niskomstandardu, zbog čega su mladi primorani ostati kod kuće. To je problemjer im, kako kaže demograf s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dr. AnđelkoAkrap, umanjuje šansu za sklapanje bračne zajednice.
Težak život roditelja
S druge strane, u Italiji neimaština nije glavni razlog ostajanjakod kuće, iako je jedan od čimbenika, već je to snažna obiteljskatradicija. S druge strane, u populaciji mladih od 18 do 24 godine,prema podacima Eurostata – službenog statističkog ureda Europskekomisije, najviše ih je s roditeljima živjelo u Sloveniji i na Malti(93 posto djevojaka i 97 posto mladića) te Slovačkoj (90 postodjevojaka, 96 posto mladića) dok su najranije od kuće odlazili mladi izDanske, Finske i Švedske.
Čak 61 posto bugarskih mladića od 25 do 34 godine 2008. je živjelo sroditeljima, što je samo za postotak više nego u Sloveniji, i neznatnoviše nego u Grčkoj i Slovačkoj. Demograf dr. Akrap ističe da su takvaistraživanja veoma zahtjevna jer su zemlje EU međusobno neusporedive.Kod bivših socijalističkih zemalja zamijećen je trend ostajanja uobitelji koji se povezuje s teškim životom roditelja.
Rad nedjeljom
– Prvi naraštaj doseljenika u gradove iz ruralnih sredina, koji susa sela otišli jer nisu mogli preživjeti od poljoprivrede, relativno jebrzo ulazio u brak da bi lakše riješio stambene probleme.
No, njihova djeca ostaju živjeti s njima, a roditelji ih ohrabrujujer ne žele da prolaze trnovit put rješavanja stambenog pitanja.Ustanovili smo da čak postoje i mladi koji imaju riješeno stambenopitanje, ali ostaju s roditeljima – kaže Akrap. Napominje da sustavnije prilagođen mladim ljudima i njihovim problemima.
– Radi se i navečer, subotom, nedjeljom… A sustav to nije uvažio,pa svi vrtići i dalje posluju kao prije 20 i više godina – do petkapopodne. Tu su naročito diskriminirane žene, koje čine najveći dioradne snage u trgovačkim centrima. Tu je i pitanje rada nedjeljom, učiju su obranu stali i mediji, ne razmišljajući o mladima – zaključujedr. Akrap.
