I ELEMENTARNO poznavanje psihologije upućuje na to da onaj koji kupišest košulja ili nakon ručka u sebe utrpa pet kolača ne utažuje glad,ili ne popunjava racionalno prazan ormar, nego supstituira nešto drugošto mu manjka, a čega često nije svjestan.
Nezadovoljstvo i frustracijeu (post)moderno je doba moderno “rješavati” tumaranjem kakvim šopingcentrom, makar i praznih džepova. No, kad se nepotrebne, nekad i sasvimbizarne stvari i visoki računi u kući počnu gomilati, onda to više nijeinfantilna nesposobnost gospodarenja novčanikom, već psihološki, a unekim slučajevima čak i psihijatrijski poremećaj.
Državni službenik u 40-ima koji se dulje vrijeme liječi od maničnedepresije prije nekoliko je godina u maničnoj fazi stan zatrpao -knjigama.
“Nije mi to prvi put, obično kad sam up, kupujem, tada se osjećampun energije, a kupnja je jedna od stvari koja me u toj fazi činisretnim. Ubrzo nakon toga krene me prati grižnja savjesti, pa tuga idepresija. Tih sam se, primjerice, knjiga kasnije rješavao mjesecima…Kupio sam manje-više stvari koje nikada ne bih čitao, a i inače nečitam puno niti sam ikada čitao. Mrzimo sam čak i lektiru u školi”,govori čovjek koji je zbog bolesnih impulsa više puta financijskiugrozio obitelj gomilajući i skupe stvari koje nikad nije koristio.
Psihijatri naglašavaju da šopingholiju nikako ne treba olako psihijatrizirati.
“No, ako jest u težem obliku, onda je uvijek dio poremećaja kontroleimpulsa, poput kleptomanije, nimfomanije, kockanja… Mi psihijatriuvjerili smo se da šopingholija nikada ne dolazi kao samostalniporemećaj. Može biti riječ i o težim poremećajima kao što sushizofrenija, općenito psihoza u najširem smislu, zatim afektivniporemećaji, a nerijetko i opsesivno-kompulzivni poremećaj”, kažeprimarijus dr. Želimir Skočilić, psihijatar u zagrebačkoj bolniciVrapče.
Slučaj službenika koji je luđački kupovao knjige klinički nije rijedak.
Bezvezarije, drangulije
“U sklopu nekakve manije i hipomanije može doći do enormne kupnje. Usvojoj elaciji, euforiji, hiperpoduzetnosti, kad se čovjek osjećagotovo svemoguć, on može trošiti enormne svote novca. Imali smo kolegukirurga koji je u kratko vrijeme potrošio i napravio dugova uvrijednosti ondašnjih 100.000 njemačkih maraka. Nedavno sam imaograđevinskog poduzetnika koji je u dva dana na relaciji Graz – Salzburgpotrošio 5000 eura kupujući bezvezarije, drangulije, prave gluposti, naužas svoje žene i obitelji. Druga krajnost može se dogoditi udepresiji, čak u teškim oblicima te bolesti, kad osoba postaje potpunonefunkcionalna: ništa je ne zanima i usrećuje je jedino da gledaizloge, žurnale koje na kućne adrese šalju robne kuće, i putem poštenaručuje stvari za koje nema opravdanja. Liječio sam gospođu koja je točinila kao penzionerka”, objašnjava primarijus.
Upitno je pate li od šopingholije u većoj mjeri žene.
“Ako pogledate stručnu literaturu, vidjet ćete da su statističkipodaci prilično podijeljeni, nema značajne razlike u pojavi togporemećaja kod žena i muškaraca. Žene možda to eklatantnije pokazujunego muškaraca jer su izražajnije u pokazivanju osjećaja.”
Utjeha u izlozima
Često je u podlozi šopingholije depresija, anksioznost. Psihijatriupozoravaju da je u Hrvatskoj velika potrošnja ne samo antidepresivaveć i trankvilajzera, sredstava za opuštanje. Oni, za razliku odantidepresiva, djeluju jako brzo. Takav učinak brzog smirivanja itrenutnog poboljšavanja psihičkog stanja, za neke ima kupnja. Hoćemo lisada, u vrijeme masovne besparice, kupovati manje i patiti više?
”To što ljudi općenito imaju manje novca pravu šopingholiju, odnosnoone koji imaju poremećaj neće zaustaviti do kraja. Kupovat će jeftinetričarije, ali će kupovati. Bit će izražena velika potreba zatješenjem nazovidrangulijama. Jasno, bit će više onih koji će setješiti gledanjem izloga, ko u onom škotskom vicu kad otac kažedjeci: Ako budete dobri, onda ću vas u nedjelju odvesti da vidite kakodruga djeca jedu kolače…”, kaže dr. Skočilić.
