– Velik sam gurman, volim jesti sve što mi žena skuha. Obožavam njezinu kuhinju, a hranu koju priredi jedem s tolikom strašću da mi sve puca iza uha – kaže 68-godišnji Franjo Kokot, natježi čovjek u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a vjerojatno i u Hrvatskoj.
Težina mu varira od 200 do 212 kilograma, a da bi se izvagao, prisiljen je otići do stočne vage. Najgore vrijeme je oko Božića kada je stol pun hrane kojoj ne može odoljeti.
– Ipak, količinski to nije toliko puno kako bi netko možda pomislio. Najveći problem što jako volim jesti slatko – dodaje Franjo.
Svojedobno je uz pomoć lijekova i raznih preparata uspio smršavjeti do 170 kilograma, ali nije imao novca za nastavak terapije.
– Pokušao sam mršavjeti na sve načine, ali se niti jedan od njih nije pokazao učinkovitim. Isprobao sam sve moguće rigorozne dijete. Danima sam jeo samo kuhani celer i uspio skinuti pet do šest kilograma, no čovjek ne može danima gladovati. Na lijekove i skupe preparate za mršavljenje mjesečno sam trošio više od tisuću kuna – prepričava Franjo iskustva mršavljenja.
Kokotovi su obitelj stokilaša i svi odreda skloni su debljanju.
– U obitelji smo “veliki. Brat ima 140, sestra nešto manje, a pokojna majka je imala oko 160 kilograma. I djedovi su mi bili jaki. Kada sam bio u tridesetima, težio sam 80 kilograma i bio tanak kao štapić. Naporno sam radio u građevini, a zatim se doškolovao za građevinskog poslovođu. Manje sam fizički radio i svake godine dobivao po pet kilograma, pa su ubrzo počeli problemi. Doktor je ustanovio da mi je srce četiri puta veće od normalnog i prognozirao još pet godina života ako hitno ne smršavim. U međuvremenu sam otišao u mirovinu i prestao pušiti, pa se kile počele mnnožiti – prepričava Kokot zdravstvenu sudbinu.
Muči ga dijabetes, ima strašne bolove u nogama zbog kojih je nedavno dva mjeseca proveo u krevetu, ali se uspješno nosi s debljinom zahvaljujući visini od 185 centimetara.
