Sindrom nemirnih nogu čest je neurološki poremećajkrakteriziran neugodnim senzacijama u nogama i potrebom zapomicanjem nogu.
Navedene senzacije različito se opisuju pa se često spominjemravinjanje, gmizanje, bockanje, trzanje, grčenje, trnjenje ili čakbolne senzacije koje izazivaju prekomjernu potrebu za pomicanjemnogu.
Simptomi se uglavnom javljaju ili pogoršavaju tijekom večernjihsati. Kretanje može privremeno ublažiti simptome kao i masaža istavljanje hladnih obloga.
Epidemiološki podaci uglavnom procjenjuju da je prevalencijasindroma nemirnih nogu u općoj populaciji između 2 i 15%.
Pojavljuje se obično u srednjoj životnoj dobi (između 40 i 60godina starosti), no, nisu iznimke niti mlađi bolesnici (mlađi od30 godina, pa čak i djeca).
Većina bolesnika se zbog sindroma nemirnih nogu ne javljaliječniku prije otprilike 35. godine života, a veliki broj nijeniti dijagnosticiran niti liječen sve do svoje 50.godine.
Liječenje sindroma nemirnih nogu je simptomatsko. Prije uvođenjaterapije potrebno je uzeti u obzir dob bolesnika te težinu ifrekvenciju simptoma.
Terapija se započinje najmanjom učinkovitom dozom, obično prijespavanja, a doza se prilagođava kliničkoj slici bolesnika.
Agonisti dopamina smatraju se terapijom prvog izbora. Uzimaju seu jednoj dozi prije spavanja koja se kroz nekoliko dana postepenotitrira. Učinkovitost agonista dopamina uočava se vrlo brzo, aostaje održana i do godine dana nakon početka liječenja.
U težim oblicima bolesti daju se još levodopa i nekiantiepileptici, a u najtežim slučajevima i opioidi.
Osim primjene navedenih lijekova, vrlo je važna tzv. higijenasna koja se odnosi na odlazak na spavanje uvijek u isto vrijeme tepodjednaku duljinu sna iz dana u dan. Važno je voditi računa i opravilnoj prehrani, obzirom da određena vrsta hrane i prekasniobroci mogu negativno utjecati na kvalitetu sna.
Konzumacija alkohola i kofeina mogu pogoršati simptome bolesti,a na isti način mogu djelovati i neki lijekovi iz skupineantidepresiva, neuroleptika, beta blokatora i dr.
