Prosječna osoba trepne od tri do 15 puta u minuti, što nampokazuje koliko može varirati učestalost treptanja od osobe doosobe.
Tako se od prosječnog treptanja 15 puta u minuti, ono možeprorijediti na samo pet do osam puta u minuti prilikom rada naračunalu ili tijekom vožnje, ili čak na samo jedan do tri treptajaprilikom obavljanja preciznih radnji (npr. operacija,mikroskopiranje i slično).
Ako se osoba takvim radnjama bavi nekoliko sati, a danas je radza računalom praktički svakodnevan, površina oka ne vlaži se suzamana odgovarajući način, pa dolazi do iritacije oka.
Zašto rjeđe trepćemo prilikom rada na računalu ili tijekomvožnje? Acosta i Wallace pokazali su da sušenje površine okaventilatorom pri radu za računalom uopće nije utjecalo naučestalost treptanja.
Osobe su i dalje treptale od 20 do 40 posto rjeđe nego inače. Naosnovi takvih istraživanja McMonnies je iznio hipotezu da rjeđetreptanje nije posljedica manjeg podražaja površine oka, iposljedično rjeđe potrebe za treptanjem, nego centralne kortikalnesupresije – vizualno zahtjevni zadaci, potreba za preciznimpraćenjem, primjerice zaslona računala ili operacije sprječavajurefleks treptanja, koji na djelić sekunde zamuti vid.
Određene bolesti također mogu utjecati na rjeđetreptanje.
Poremećaj inervacije površine oka, kao posljedica upale (herpes)ili operativnih zahvata (npr. LASIK- laserska korekcija dioptrije),utječe na smanjenje refleksa treptanja.
To smanjuje indeks zaštite oka i dovodi do simptoma suhog oka. Idruge neurološke bolesti mogu utjecati na smanjenje refleksatreptanja, no one su srećom relativno rijetke.
