IAKO JE jug Švedske zapravo najnaseljeniji dio te velike zemlje,nakon većeg grada Malmöa kao da smo se izgubili u beskrajnim šumamai bespućima. Posjetili smo Lund, najstariji švedski gradić teLinköping, koji osim lijepe katedrale nudi nešto posve drukčije –izložbu aviona tvrtke Saab, koji se u ovom gradu proizvode od 1937.godine. Nakon Linköpinga, preostalo nam je još svega dvjestotinjakkilometara do Stockholma, što je za skandinavska mjerila vrlomalo.
Stockholm je jedan od najljepših gradova koje smo ikada vidjeli.Sličan u mnogočemu Københavnu, švedska metropola nam se učinila čaki malo ljepša, jer je sva veličanstvenost njezinih građevinasmještena na mnoštvu otočića koje okružuje vrlo čista voda. Usredvelegrada na malom otoku smješten je Stari grad (Gamla Stan), spletuskih starih uličica koje su sačuvale ljepotu i intimnost manjeggrada, da bi tik uz njih izrasla prekrasna golema kraljevskapalača, simbol moći švedske države. Gradska vijećnica kao građevinaatraktivna je sama po sebi, uz, naravno, činjenicu da se u njojdodjeljuju Nobelove nagrade, dok preko 150 muzeja, među kojima je,primjerice, svjetski poznati Skansen, pokazuju koliko ovaj grad uzljepotu svojih ulica i kanala još može ponuditi.
U Stockholmu smo bili smješteni u samom centru. Međutim, nismospavali u luksuznom hotelu, već u improviziranom kampu u kojem sešator može podići uz vrlo povoljnu cijenu. Dosjetljivi su Šveđani,naime, neasfaltirano parkiralište iza nogometnog stadiona iobližnji park uspjeli pretvoriti u ljetni kamp, koji se zatvarapočetkom – nogometne sezone!
Razočaranje zvano Oslo
Nakon Stockholma razgledali smo obližnji gradić Uppsalu, kojise diči svojim prekrasnim sveučilištem. Iako nas je od Nordkappadijelilo još samo 1.800 kilometara, nismo krenuli na sjever već nazapad prema Norveškoj i njezinim fjordovima, što nam je produžilovožnju za gotovo 2.000 kilometara i to po daleko sporijim cestamaod onih u Švedskoj.
Obične ceste u Švedskoj vrlo često imaju dodatne trake sa svakestrane, koje služe tome da se sporija vozila maknu i propustenaprijed ona brža. Mnoge ceste pak dijele središnju treću traku zapretjecanje i to tako da nekoliko stotina metara po njoj moževoziti jedan smjer, da bi nakon toga središnja traka pripalasuprotnom smjeru. Ovo izmjenjivanje dodatne trake za pretjecanjevrlo je praktično, uz uvjet da kod pretjecanja obavezno pratitekoliko ima metara do suženja ceste.
Čim smo ušli u Norvešku, zastrašile su nas brojne kutije koje supostavljene pokraj ceste s natpisom Automatisk trafikk kontroll, akoje navodno kontroliraju brzinu vožnje. Ne znamo je li to točno,ali je činjenica da su svi na autocesti vozili oko 90 km/h, pa secijeli prizor doimao kao usporeni film. Odlučili smo da se strogodržimo ograničenja, barem prvih tisuću kilometara po naseljenijemjugu zemlje.
Nakon Københavna i Stockholma Oslo je bio – popriličnorazočaranje. Osim eventualno kraljevske palače ili srednjovjekovneutvrde, uglavnom sve ostalo ostavilo nas je ravnodušnima. Čak isama gradska vijećnica izgledala je pomalo nezgrapno, a skulpturekoju je krase kao da su inspirirane socijalističkom umjetnošću.Utjeha nam je bio odličan Muzej vikinških brodova, koji je navodnoi najposjećeniji u cijeloj Norveškoj.
Siromašne ceste bogate Norveške
Kada smo kretali od Osla prema Bergenu naivno smo vjerovalida su Norveške ceste uređene kao i Švedske, pa smo s glavne cesteE16 skrenuli na E7 koja je pedesetak kilometara kraća. Promet serazrijedio, strašnih kontrolnih kutija više nije bilo, a naseljagotovo su gotovo potpuno nestala. Norveška priroda ovdje jepokazala svoju najljepšu stranu: veličanstvene planine obilujubistrim jezerima, a svugdje uokolo unedogled se proteže divnaborova šuma. Odmarajući oči na prekrasnim vidicima, nije nas upočetku osobito smetalo što je cesta zavojita i spora teisprekidana uskim opasnim mostovima.
Idilično mjestance Gol jedno je od najvećih mjesta na stotinamakilometara dugoj cesti, a sačinjava ga svega stotinjak kuća tenekoliko desetaka trgovina, banaka, čak manjih robnih kuća. Gol jevjerojatno svojevrsni opskrbni centar cijele okolice, neobično selokoje je u ovom bespuću preuzelo pojedine vitalne funkcijegrada.
U mjestu Hol napravili smo grešku – poslušali smo turističkiured koji nam je preporučio da skrenemo na regionalnu cestu kojombi se priključili na E16 te tako izbjegli trajekt koji nas jeočekivao na E7. Ono što nas je čekalo slijedećih stotinjakkilometara na toj regionalnoj cesti, nismo mogli niti zamisliti.
Ova paklena cesta sasvim pristojno u početku vodi krajromantičnih planinskih jezera, a onda se počinje sve više i višeuspinjati. Uz cestu su se pojavili štapovi visine oko dva metra,vjerojatno kao pomoć u ekstremnim zimskim uvjetima. Uz iznimkupokoje usamljene kuće, naselja više uopće nije bilo. Uredno znakomnajavljen tunel podsjetio nas je da provjerimo svjetla i smanjimobrzinu, ali kako smo se približavali uočili smo da tunel ne izgledabaš najbolje. I zaista – uletjeli smo u potpuni mrak te paničnokočili pokušavajući razaznati kuda vodi cesta. Nakon što smo seprivikli na tamu uvjerili smo se da tunel nema rasvjete, nijeobložen, kamene izbočine prijete sa strane, a sa stropa cijelovrijeme kapa voda. Rubovi tunela bili su iznimno uski, a središnjetrake na cesti kao mogućeg orijentira uopće nije bilo. Oveklaustrofobične i opasne bušotine nizale su se jedna za drugom, ačesto su bile duge i po nekoliko kilometara.
Prava noćna mora je započela kada nam je usred planine ususretnaišao autobus. Kako je tunel preuski, stali smo uz desnu stranu,te polako manevrirajući naposljetku smo se nekako uspjeli mimoići.Posljednji u nizu tunela prije glavne ceste E16 bio je najgori:cijeli tunel je zapravo potpuno uski ogromni zavoj s velikomnizbrdicom, pa je problem glatko "riješen" – na ulasku jepostavljen semafor koji svakih desetak minuta propusti jedan smjer.Kada vozite u zavoj u tunelu ostaje jedino nada da nitko nije sdruge strane prešao preko crvenog.
Fjordovi – svjetska prirodna atrakcija
Bergen je drugi po veličini te nekadašnji glavni gradNorveške. Niz starih kuća u luci zaštitio je UNESCO, pa smo odBergena očekivali zaista mnogo. Međutim, osim idile koju pružasvaki stariji ribarski lučki grad, sve ostalo je bilo pomalorazočaravajuće. Srednjovjekovna utvrda u luci je zanimljiva,jednako kao i spomenuti niz kuća, ali barem vizualno nisu zaistaništa osobito. Ostatak grada još je dosadniji – u samom središtunalazi se toliko velika fontana da više podsjeća na olimpijskibazen, a obližnja skulptura zaista je šokantna – iz raširenih ustanekog djeteta cijedi se voda niz vrat i trbuh, a dio mlaza pada ina njegove ruke ispružene kao da prosi.
Za razliku od Bergena, putovanje preko fjordova zapadne Norveškenešto je posebno. Mnogi fjordovi prave su duboke usjekline u čestovrlo visokim stijenama koje ih okružuju. Fjordovi su zacestogradnju gotovo nepremostive prirodne prepreke, pa vozačimapreostaje ili dugotrajno zaobilaženje po rubovima fjorda ili pak –trajekt. Cijene trajekta kreću se između 50 i 100 kuna, ovisno oveličini fjorda.
Nezaboravni doživljaj bio je svakako kampiranje naGeiranger-fjordu, kojeg mnogi smatraju najljepšem u cijelojNorveškoj. Stotinjak metara širok i neobično dubok prirodni vodenikanal vrluda podno vrlo visokih stijena, koje se pod gotovo pravimkutom uzdižu sa svake strane u visine. Iz šatora tik uz vodupromatrali smo kako se dan polako primiče kraju, a velebni vrhuncioko nas polako tonu u mrak. Smiraj dana u Geiranger-fjordu moramovidjeti još barem jednom u životu.
više na: www.putopis.net
