DOBRIŠA CESARIĆ pjesme lektira – Slap i Oblak – poezija

Dobriša Cesarić piše pjesme koje su izraz izvornogdoživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijedpostavljene stereotipne forme. Njegove pjesme sastavni su diolektira školaraca. Primjer poezije: Slap i Oblak…

Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad,naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisuslijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljeviskrenih emocija.

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

Oblak

U predvečerje, iznenada,

Ni od kog iz dubine gledan,

Pojavio se ponad grada

Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,

I on je stao da se žari,

Al oči sviju ljudi bjehu

Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:

za vlašću, zlatom il za hljebom,

A on – krvareći ljepotu –

Svojim nebom.

I plovio je sve to više,

Ko da se kani dići do boga;

Vjetar visine ga je njiho,

Vjetar visine raznio ga.