Zavisna rečenica koja služi glavnoj kao subjekt zove sesubjektna rečenica.
Subjektna rečenica uvijek odgovara na pitanjakoja se postavljaju za subjekt: tko? što? (Nije se rodio tko bisvijetu ugodio. Tko nije pelin gutao, taj ne zna što je radost.Glavno je daje koliba gotova.)
Prema značenju zavisne rečenice subjektnarečenica može biti izrična ili odnosna.
Izrična rečenica izriče nečiju misao, osjećajili volju. Službu veznika imaju riječ/ da, kako, gdje, a zavisnarečenica dopunjuje glagole izricanja, mišljenja, osjećaja ihtijenja. (Govorilo se da od svega toga neće biti ništa. Vidjelo sekako je sve to samo izlika. Zahtijevalo se od nas da priznamo.)
Odnosna rečenica izriče se zavisnom rečenicomkoja se odnosi na neku riječ u glavnoj rečenici ili na cijelusurečenicu, a službu veznika najčešće imaju odnosne zamjenice. (Tkozakasni neka malo pričeka. Neka bude što biti ne može.)
