PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI SU:
IMENICE koje mogu biti opće, vlastite izbirne. Imenicama možemo odrediti rod(m/ž/sr./, broj (jd/mn) ipadež (N,G, D, A, V, L, I).
Zbirne imenice kazuju množinu, ali kododređivanja gramatičkih kategorija pišemo kao jedninu.
GLAGOLI njima određujemo lice/osobu(1.,2.,3.), broj (jd/mn) i vrijeme-tu se misli i na načine i sveglagolske oblike.
Glagolskim oblicima sastavljenim od gl.pridjeva radnog i/ili trpnog može se odrediti i rod.
PRIDJEVI te opisnim pridjevima možemo odreditii stupanj (pozitiv, komparativ, superlativ).
Razlikuj PRIDJEV-PRILOG: Pridjevi odgovarajuna pitanje kakav i stoje uz imenicu, a prilozi na pitanje kako istoje uz glagol.
ZAMJENICE: rod (ne uvijek), broj, padež ivrstu zamjenica.
BROJEVI te se od glavnih brojeva deklinirajusamo 1,2,3,4 i svi koji završavaju tim brojevima, a redni sebrojevi svi dekliniraju.
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI SU:
PRILOZI koji stoje isključivo uz glagole. Mogubiti prilozi: mjesta, vremena, načina, namjene, namjere,količine…
PRIJEDLOZI koji nikad ne stoje uz glagole, vezuju se uzpadež.
VEZNICI su nepromjenjiva vrsta riječi, jezičnipomoćni element (najčešće jedna ili dvije riječi). Služi međusobnompovezivanju pojedinih riječi, skupina riječi i rečenica.
Najčešći: i,pa,te, ni, niti, a, ali, no, nego,već, jer, kao, da…
USKLICI npr. Hej!, Ej!…
ČESTICE zar, li – upitne čestice, ne – niječnačestica i da – jesna čestica
