Zakon o radu – radno vijemePuno radno vrijeme
Članak 30.
(1) Puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 satitjedno.
(2) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenimizmeđu radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, nijeodređeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 42 satatjedno.
Nepuno radno vrijeme
Članak 31.
(1) Ugovor o radu može se sklopiti i za nepuno radnovrijeme.
(2) Ako je za stjecanje određenih prava važno prethodnotrajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada unepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnomvremenu.
Skraćeno radno vrijeme
Članak 32.
(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite naradu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radnovrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada nazdravlje i radnu sposobnost radnika.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnogvremena na takvim poslovima, utvrđuju se kolektivnim ugovorom ilipravilnikom o radu.
(3) Ako poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnogavremena na takvim poslovima nije utvrđeno kolektivnim ugovorom ilipravilnikom o radu, ministar nadležan za rad će na prijedlog osobekoja prema ovom Zakonu može biti stranka kolektivnog ugovora, a uzsuglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, donijeti pravilnikkojim se uređuju ta pitanja.
(4) Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga člankane smije na takvim poslovima raditi prekovremeno niti se smije natakvim poslovima zaposliti kod drugoga poslodavca.
(5) Ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom može se odreditida radnik, koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi punoradno vrijeme, dio radnoga vremena najduže do punoga radnogavremena, radi na nekim drugim poslovima, koji nemaju narav poslovaiz stavka 1. ovoga članka.
(6) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnogodnosa ili u svezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme izstavka 1. i 5. ovoga članka izjednačuje se s punim radnimvremenom.
Prekovremeni rad
Članak 33.
(1) U slučaju više sile, izvanrednoga povećanja opsega rada iu drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjevposlodavca mora raditi duže od punoga radnog vremena (prekovremenirad), najviše do 10 sati tjedno.
(2) Ako prekovremeni rad određenoga radnika traje duže odčetiri tjedna neprekidno ili više od dvapaest tjedana tijekomkalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih radnikaodređenoga poslodavca prelazi 10 posto ukupnoga radnog vremena uodređenom mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestitiinspektor rada.
(3) Inspektor rada će zabraniti prekovremeni rad ako onštetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika ili ako senjegovim prekomjernim korištenjem onemogućuje zapošljavanjenezaposlenih osoba.
(4) Zabranjen je prekovremeni rad malodobnih radnika.
(5) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti isamohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditiprekovremeno samo ako dade pisanu izjavu o dobrovoljnom pristankuna takav rad.
(6) Inspektor rada zabranit će prekovremeni rad malodobnikate osobe iz stavka 5. ovoga članka koja nije dala pisanu izjavu odobrovoljnom pristanku na prekovremeni rad.
Raspored radnoga vremena
Članak 34.
(1) Ako dnevni i tjedni raspored radnoga vremena nije određenpropisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim izmeđuradničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, o rasporeduradnoga vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
(2) Poslodavac mora obavijestiti radnike o rasporedu ilipromjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed,osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.
Preraspodjela radnoga vremena
Članak 35.
( 1 ) Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radnovrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jednoga razdobljatraje duže, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga ilinepunoga radnog vremena.
(2) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, prosječno radnovrijeme tijekom kalendarske godine ili drugoga razdoblja određenogakolektivnim ugovorom, ne smije biti duže od punoga radnogvremena.
(3) Preraspodijeljeno radno vrijeme, ne smatra seprekovremenim radom.
(4) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne smije bitiduže od 52 sata tjedno.
(5) Za poslove sezonske naravi kolektivnim ugovorom može sepredvidjeti da preraspodijeljeno radno vrijeme smije biti duže od52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati tjedno.
(6) Ako radnik radi nepuno radno vrijeme kod dva ili višeposlodavca, za preraspodjelu nepunoga radnog vremena potreban jepristanak radnika.
(7) Zabranjen je rad malodobnika u preraspodijeljenom punomradnom vremenu.
(8) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti isamohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditi upreraspodijeljenom punom radnom vremenu samo ako dade pisanu izjavuo dobrovoljnom pristanku na takav rad.
(9) Inspektor rada zabranit će rad u preraspodjeljenom punomradnom vremenu malodobnika i osobe iz stavka 7. ovoga članka kojanije dala pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na rad upreraspodijeljenom punom radnom vremenu.
(10) Ako preraspodjela radnoga vremena nije predviđenakolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim izmeđuradničkog vijeća i poslodavca, poslodavac mora zatražiti suglasnostinspektora rada za preraspodjelu radnoga vremena.
(11) Inspektor rada može dati suglasnost najduže zakalendarsku godinu.
