Bolesti šljive su između ostalih monilija šljiva, šljivinaosica, hrđa šljive i plamenjača šljive te je potrebna posebnazaštita…
Šljivina uš se javlja na lišću kao žućkaste pjege i ono sekovrča; glavica se više ne razvija i zaražene biljke zaostaju urazvoju. Najviše su napadnute rubne biljke. Optimalni sklop iuništavanje korova smanjuje štete, a zabilježene su i razlike uotpornosti pojedinih hibrida
Suzbijanje se provodi u trenutku jače pojave lisnihuši.
Monilija ili sušenje rodnih grančica je najznačajnijabolest šljive i ostalih koštićavih voćaka. Simptomisu najuočljiviji u doba cvatnje, kada nakon kiše, spore dospijuna njušku tučka i ificiraju ga. Cvijet posmeđi i posuši se, agljivica dalje prodire u mladu grančicu u koju izlučuje toksine,pa uzrokuje njezino sušenje.
Za suzbijanje ove bolesti potrebna su dva prskanja, i topred cvatnju ili u samom početku cvatnje i pred krajcvatnje.
Plamenjaču šljive lako je prepoznati u početku žućkastim, a kasnije crvenožutim donarančastim pjegama na listovima (veličine 2 – 15 mm). List jeunutar pjege malo zadebljao i pjega je prema gore ispupčena. Akoje broj pjega na listu velik (čak i do 10), list prerano otpada,te voćka ostaje u kolovozu bez lista što utječe na dozrijevanje ikvalitetu ploda, te prije svega na zametanje cvjetnih pupova zaiduću godinu.
Protiv plamenjače zadovoljavaju dva prskanja. Prvo nakoncvatnje, drugo oko tri do četiri tjedna iza toga.
U ovim rokovima prskanja se ne može suzbiti još jednaznačajna bolest šljive, a to je hrđa šljive.
