Što je to karpalni sindrom i koji su mu simptomi? Sindrom
karpalnog tunela može se javiti i u trudnoći, a kako izgledaju
vježbe i je li nužna operacija za izliječenje?
Sindrom karpalnog tunela osobito je raširen kod osoba između 40.
i 65. godine te je vrlo čest raslog posjeta liječniku. Rizik od
obolijevanja od ovog sindroma je od 8 do 10 posto, a bolest pogađa
žene dva do tri puta češće nego muškarce. Mnogo je faktora koji
mogu pogodovati pojavi sindroma karpalnog tunela: urođeni suženi
karpalni tunel, hormonske promjene (kao trudnoća i menopauza),
dijabetes, poremećaj rada štitnjače, oštećenje bubrega, upale i
frakture ruke ili posao s jednostranim opterećenjem.
Česti uzrok sindroma je opterećenje ručnog zgloba, zbog čega
tkivo tetiva postaje zadebljalo čime se smanjuje prostor unutar
kanala. I izrazita savijanja i istezanja ruke mogu potaknuti bolest
ili je pogoršati. Većina liječnika smatra modernom bajkom rašireno
uvjerenje kako rad na kompjutoru i puno tipkanja također pogoduju
pojavi ove bolesti. Točno je da je krivac ukupno loša ergonomija
radnog mjesta.
Operativni zahvati
Primijetite li tipične simptome, potražite što prije pomoć
ortopeda ili liječnika sportske medicine koji će, ako se potvrdi
sumnja na sindrom karpalnog tunela, proslijediti slučaj neurologu.
Konačna dijagnoza postavlja se nakon neuroloških testova,
ispitivanja osjetljivosti kože ruke te provodljivosti živca uz
pomoć električnih podražaja. Tek tada se preporučuje operacija. U
velikoj većini slučajeva njome se situacija osjetno poboljša, što
je posebno zamjetno u smanjenju bolova koji se javljaju tijekom
noći. Ipak, ako je pritisak na "središnji" živac bio dugotrajan ili
izrazito intenzivan, ponekad se živac u potpunosti ne oporavi.
Stoga ne treba predugo odgađati operaciju.
Zahvat se sastoji od odvajanja ligamenta koji zatvara gornju
stranu kanala, tako da živac ponovno dobije dovoljno mjesta. U
uznapredovalim slučajevima dodatno se može raširiti zadebljala
stijenka živca te ukloniti promjene nastale na tetivama prstiju.
Operacija se obično provodi ambulantno pod lokalnom anestezijom i
traje najviše 30 minuta. Može se izvesti konvencionalnom metodom
(nakon koje ostaje ožiljak dugačak 3-4 cm) ili endoskopski (kod
ovog je zahvata rez od 1 do 2 cm). Zbog male rane koja nastaje
tijekom endoskopskog zahvata puno su rjeđe komplikacije s ožiljkom,
a pacijent može vrlo brzo ponovno nastaviti sa svakidašnjim
aktivnostima. Međutim, ta metoda nosi i nešto više rizika: postoji
opasnost ozljede medianus živca, a rijetko se može dogoditi da se
karpalni tunel ne proširi dovoljno, pa je potrebno ponoviti zahvat.
Bez obzira na metodu zahvata, nakon operacije potrebno je ruku
štedjeti četiri do šest tjedana, tijekom kojih pacijent smije
izvoditi samo lagane aktivnosti (primjerice podizanje šalice). Ruka
ostaje osjetljiva do šest mjeseci nakon zahvata. Izvor: Ordinacija.hr