Prosječna osoba trepne od tri do 15 puta u minuti, što nam
pokazuje koliko može varirati učestalost treptanja od osobe do
osobe.
Tako se od prosječnog treptanja 15 puta u minuti, ono može
prorijediti na samo pet do osam puta u minuti prilikom rada na
računalu ili tijekom vožnje, ili čak na samo jedan do tri treptaja
prilikom obavljanja preciznih radnji (npr. operacija,
mikroskopiranje i slično).
Ako se osoba takvim radnjama bavi nekoliko sati, a danas je rad
za računalom praktički svakodnevan, površina oka ne vlaži se suzama
na odgovarajući način, pa dolazi do iritacije oka.
Zašto rjeđe trepćemo prilikom rada na računalu ili tijekom
vožnje? Acosta i Wallace pokazali su da sušenje površine oka
ventilatorom pri radu za računalom uopće nije utjecalo na
učestalost treptanja.
Osobe su i dalje treptale od 20 do 40 posto rjeđe nego inače. Na
osnovi takvih istraživanja McMonnies je iznio hipotezu da rjeđe
treptanje nije posljedica manjeg podražaja površine oka, i
posljedično rjeđe potrebe za treptanjem, nego centralne kortikalne
supresije - vizualno zahtjevni zadaci, potreba za preciznim
praćenjem, primjerice zaslona računala ili operacije sprječavaju
refleks treptanja, koji na djelić sekunde zamuti vid.
Određene bolesti također mogu utjecati na rjeđe
treptanje.
Poremećaj inervacije površine oka, kao posljedica upale (herpes)
ili operativnih zahvata (npr. LASIK- laserska korekcija dioptrije),
utječe na smanjenje refleksa treptanja.
To smanjuje indeks zaštite oka i dovodi do simptoma suhog oka. I
druge neurološke bolesti mogu utjecati na smanjenje refleksa
treptanja, no one su srećom relativno rijetke.
vasezdravlje.com