1. Prvi korak kod degustacije vina je vizualni.
Dobro pogledajte vino u čaši, posebno po obodu čaše. Gledajte
boju i bistrinu. Zato se za degustaciju uvijek koriste prozirne
čaše. Bijela vina trebaju imati boju od nijanse izblijedile slame
do duboke zlatne. Bijela vina tamne kako stare. Crvena vina mogu
biti sa bojama od nijanse crvene cigle, pa do skoro modro
ljubičaste boje šljive. Crvena vina sa vremenom počinju gubiti
boju, postajući više smeđe. Vino možete gledati dok je čaša na
stolu, ili držeći čašu u ruci. Pozadina treba biti bijela.
2. Zavrtite vino u čaši
Nemojte prosipati svuda oko sebe - pokažite da ste
poznavalac. Napravite to nježno, ne kao centrifuga stroja za pranje
rublja. To će promiješati kisik sa vinom, i tako umekšati tanine u
mladom vinu. To, također, otvara aromu vina. Gledajte kako vino
kvasi zidove čaše. Vina sa više alkohola imaju jaču površinsku
tenziju i formiraju deblje tragove na zidovima.
3. Pomirišite vino.
U početku držite čašu na nekoliko centimetara od nosa. Potom
stavite nos u čašu - ne možete samo provući čašu ispod nosa, jer
tako nećete osjetiti baš ništa. Ne žurite. Kvalitetna bijela vina
treba vas podsjećati na voćne ukuse, od lubenice ili dinje, preko
krušaka i bresaka, do ananasa ili banane. Crna vina podsjećaju na
borovnicu, šljivu, trešnju ili višnju. Bačva u kojoj je vino bilo
doprinosi aromi tako što ćete osjetiti vaniliju, cedrovinu ili
cimet. Što osjećate? Na što vas podsjećaju mirisi iz vina? Što bi
moglo da se kaže ako bi u čaši bio parfem, a ne vino?
4. Uzmite gutljaj vina, ali još ne gutajte.
Prokotrljajte vino preko svih svojih osjetilnih ćelija na
jeziku i nepcima. Različiti dijelovi jezika osjećaju različite
ukuse. Veliki broj ljudi ima takve navike da pri gutanju samo
proslijedi sadržaj iz usta u želudac, a da ne koriste svoje
receptore. I tu je potrebna vježba... Zadržite gutljaj nekoliko
sekundi, razmišljajući o ukusima vina koje probate. Kakav je prvi
utisak? Vinska kiselina? Mekoća? Karamela? Začini? Da je u vašim
ustima hrana, a ne vino, što bi to bilo? Bijela vina uspoređujemo
sa kruškom, jabukom ili ananasom. Crna sa višnjama, šljivama i
bobicama. Poslije voćnih aroma vino u vinu tražimo karakteristike
prepečenog kruha ili maslaca. To su ostaci kvasaca korištenih pri
fermentaciji. Potom probamo da osjetimo tanine. Kod bijelih vina ih
nema, ili su prisutni vrlo malo. Kod crvenih su izraženiji. Tanini
se razlažu u boci tokom starenja vina, i to može uticati na ono što
osjećamo. Osjećate li hrast u vinu koje probate? To treba da bude
prijatan i nježan osjećaj, a ne dominantna karakteristika.
5. Progutajte vino.
Kakav je ukupan osjećaj o teksturi vina? Da li vino ima
tijelo i strukturu? Da li su komponente dobro uravnotežene i
zanimljive? Da li vino prijatno golica sve dijelove usta i zavodi
vaše nepce, ili se zadržava samo na pojedinim dijelovima jezika?
Tijelo je izraz kojim opisujemo sposobnost vina da zadovolji veliki
broj osjećaja u ustima. Kad kažemo struktura, podrazumijevamo da
vino ima niz ukusa koji prate početni osjećaj i vode nas dalje. I
tu su ukusi različiti. Koliko dugo traje vino? Koliko dugo možete
da osjetite vino pošto ste ga progutali? Da li vam se ukusi
dopadaju? Probajte što više - vježbajte svoj osjetilni aparat.
Koristite standardnu terminologiju za opisivanje vina, čitajte o
tome i obrazujte se. Tako ćete unaprediti svoju degustaciju. Za
početnike degustiranje vina treba biti zabavno. Ne morate se
truditi da sve bude savršeno. Nemojte brinuti ako se vaši ukusi
razlikuju od ukusa drugih ljudi. Svako ima svoj ukus. Uzbudljiva
stvar kod kušanja različitih vina je otkrivanje toga kakvi su vaši
ukusi... Degustacija vina na sajmovima (prilikom ocjenjivanja) ili
kod proizvođača vrhunskih vina je nešto sasvim drugo. Složene
procedure i metodi za ocjenjivanje su nešto što traži obučenog,
uvježbanog i nepristranog kušača.
vinogradarstvo.hr