Tekućice ili tekuće vode spadaju u kopnene vode. Dijele se
na: izvore, potoke (to je vrsta tekućica koje imaju do 5 širina
korita), rijeke (ovo su tekućice čije korito ima širinu veću od 5
metara).
Kod tekućica ne postoji vertikalna stratifikacija temperature,
otopljenog kisika i ugljičnog dioksida nego postoji longitudinalni
gradient. To se naravno odražava na živi svijet u tekućicama pošto
su to važni parametri za rasprostranjenost biljaka i životinja.
Imajući u vidu spomenute parametre (temperatura, količinu kisika
i ugljičnog dioksida) kod tekućica može se razlikovati: gornji,
srednji i donji tok. Za gornji tok karakteristična je niska
temperatura i viskoka koncentracija kisika.
Za srednji tok značajna je manja količina kisika, više ugljičnog
dioksida i veće kolebanje temperature. U donjem toku postoji veliko
kolebanje temperature, kisika i ugljičnog dioksida.
Općenito se može reći da u tekućicama, zbog brzine vode, postoje
životinje koje su razvile posebne prilagodbe za takvo stanište te
posjeduju razna pomagala koja im omogućuju stabilnost u odnosu na
medij.